Privatna gimnazija i ekonomsko-informatička škola Futura

ŠKOLSKA GODINA 2010./2011.

Na inicijativu prof. Dubravke Liebl, učenici naše škole su u vrlo kratkom roku, od svega tri dana, prikupili značajnu donaciju u dekama i tjestenini za humanitarnu udrugu "Kolajna ljubavi" i sirotište djece u gradu Songei koja ovih dana odlazi brodom za Tenazaniju zajedno sa svim ostalim donacijama prikupljenim u Hrvatskoj. Udruga za pomoć siromašnima u domovini i svijetu "Kolajna ljubavi" osnovana je s ciljem pomaganja najugroženijim kategorijama stanovništva kako u Lijepoj našoj tako i u svijetu. Voditeljica Udruge je Ivana Parlov koja je nakon svog boravka u Tanzaniji odlučila pokrenuti projekt sirotišta vrijedan 100 tisuća eura za djecu bez oba roditelja u gradu Songei na jugu te afričke države. To je, ujedno, najsiromašniji grad Tanzanije s ogromnim postotkom siročadi i djece "s ulice" koja su u ovakve neprilike dospjela zbog kobnih smrti svojih roditelja.

Majka Terezija: "Dobra djela su karike koje tvore lanac (kolajnu) ljubavi!"

Svi vi koji biste željeli saznati nešto više o udruzi, njenoj voditeljici i svim aktivnostima ove udruge, odvojite samo nekoliko minuta za guglanje na ovu temu. Pred vama će se otvoriti jedan sasvim novi svijet, pogled i razmišljanje... i možda vas tako potaknuti na još puno dobrih djela u budućnosti koja možete učiniti s neznatnim naporom.

Ne zaboravite, pri tome, na onu mudru poruku Dobriše Cesarića i njegove pjesme Slap koja kaže:

Teče i teče, teče jedan slap;

Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,

O sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,

I moja kaplja pomaže ga tkati.

Pismo zahvale koje nam je uputila udruga "Kolajna ljubavi":

donacija je uspjela, kontenjer je napunjen velikim dijelom zahvaljujući vama i poslan u Tanzaniju.

Hvala vam na prikupljenoj izdašnoj donaciji (tjestenini, riži, brašnu, dekama, novcima,...) te darovanom vremenu i energiji kojom ste sudjelovali u pomoći za djecu sirotišta u najsiromašnijem gradu Tanzanije, Songei, s ogromnim postotkom siročadi i djece "s ulice", koja su u ovakve neprilike dospjela zbog kobnih smrti svojih roditelja, o djeci koja jedu samo jednom dnevno, spavaju na krpenim vrećama na hladnom podu i ukoliko nemaju sreće da ih netko pošalje u školu, svoje dane provode kopajući u polju.

Svakoj školi, firmi, pojednincu koji je na bilo koji način sudjelovao u ovoj akciji od srca hvala.

P.S. ako sam koga izostavila, oprostite nije namjerno. Molim da prenesete moje riječi Zahvale.

Veseli pozdravi

Klaudija Jonjić, volonter u humanitarnoj udruzi "Kolajna ljubavi"